NA DANAŠNJI DAN: Poginuli Mate Patrlj i Ivan Šabić

Imotska krajina je 15. siječnja 1993. ispratila je u suzama svoje heroje. Ivan Šabić pokopan je u radnim Zmijavcima, a Mate Patrlj u Gornjem Podbablju. Njihova pogibija ozbiljno je ugrozila izvođenje operacije „Maslenica“, ne samo zbog gubitka dvojice mladih časnika, obojice 22-godišnjaka, iznimnih vojnika, već je njihova pogibija u 3. bojni 4. brigade, koja je trebala biti nositeljica operacije, izazvala značajan pad morala o čemu u knjizi Operacija Maslenica – sjećanja sudionika svjedoči operativni časnik u Zapovjedništvu 4. gardijske brigade Stanko Čelar:
„U pripremama za operaciju imali smo i tragičan slučaj, kada je 13. siječnja grupa časnika koju je predvodio pokojni Neven Petric, na izviđanju na potezu Paljuv – Islam Grčki, ušla u neprijateljsko minsko polje. Tom prigodom život su izgubila dva časnika, Mate Patrlj i Ivan Šabić, a mislim da je njih osam ranjeno. S obzirom na to da se radi mahom o časničkom i dočasničkom kadru koji su trebali biti vode udarnih grupa na tom smjeru napada, taj događaj je u Brigadi izazvao, ha, mali pad raspoloženja i spremnosti za izvršenje zadaće. Onda se interveniralo u smislu da se napravilo jedno izvješće put Glavnog stožera. Predložilo se da se zadaća Brigade ne izvodi u planirano vrijeme nego da se odgodi za dva do tri mjeseca ili da se Brigada zamijeni s nekom drugom postrojbom. Iza tog izvješća dolazi general Feldi da vidi stanje i spremnost Brigade. Bilo mu je predočeno stvarno stanje i naši zahtjevi koji su bili upućivani put Glavnog stožera još prije te tragedije, ali nisu bili realizirani. On je rekao da smo mi apsolutno u pravu, da ukoliko se želi ići u operaciju da se ti zahtjevi stvarno moraju zadovoljiti (…)“
General Franjo Feldi kojeg je Bobetko poslao da izvidi stanje na terenu prisjetio se tih događaja u istoj knjizi:
„Dolje odlazim 16. siječnja i nalazim da su tamo već počele pripreme za ustrojavanje Isturenog zapovjednog mjesta za generala Gotovinu u Zadru. Ja sam otišao na teren sa zapovjednicima iz 4. brigade da vidimo kakva je situacija, dokle smo došli s pripremama. Tamo sam sreo brigadira Šundova, tada zapovjednika 4. brigade, koji je rekao da se vraća s ispraćaja poginulih boraca iz Imotskog. Rekao je da brigada nije spremna za izvođenje operacije jer se ovim pogibijama znatno narušio moral u 3. bojni, uz sve ostale nedostatke u ljudstvu koje su tada imali. Te pogibije bile su veliki gubitak u neposrednoj pripremi za operaciju. Razgovarao sam s brigadirom Šundovom što napraviti, kako pripremiti brigadu jer se od operacije nije moglo odustati. Dogovorili smo da bi lošu situaciju moglo popraviti uključivanje jedne pješačke bojne iz Dubrovnika, uključivanjem topništva, inženjerijske postrojbe, angažiranjem dijela mornarice, pješačko-desantnih snaga. Također, da se IZM 4. GBR popuni s časnicima s Južnog bojišta.“
Iako načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general Janko Bobetko do tada nije bio sklon povlačenju dodatnih snaga 4. brigade s Južnog bojišta na zadarsko ratište, jer su ionako bile nedovoljno popunjene i iscrpljene od borbi na hrvatskom jugu, ova tragedija na neki način ga je na to prisilila jer je izvođenje operacije bilo pod velikim upitnikom. Tako je i bilo, dio brigade koji je bio na dubrovačkom ratištu došao je u Zadar, a 4. brigada ojačala se i topničko-raketnom podrškom. Upravo su pripadnici 4. brigade „Pauci“, kada je operacija 22. siječnja pokrenuta, bili jedna od najzaslužnijih postrojbi za uspjeh hrvatskih snaga u operaciji „Maslenica“.

Izvor: hkm.hr/ Borna Marinić
Foto: MORH