3. imotska bojna ustrojena je u vojarni, na Kamenmostu 01.lipnja 1991. godine.
Bojna je sastavljena od dragovoljaca s područja Imotske krajine, dragovoljaca pristiglih iz MUP-a i dragovoljaca iz Bosne i Hercegovine.
Nakon kratke i nedovoljne obuke, slabo opremljena i naoružana, postrojba je 28.srpnja 1991. godine upućena u Zadarsko zaleđe, u mjesto Kruševo, gdje se po prvi put oružano sukobila s puno opremljenijim i tehnički nadmoćnijim srpskim agresorskim snagama.
Usprkos takvoj situaciji, 3. imotska bojna uspijeva probiti neprijateljske položaje, te zauzeti važna strateška uporišta neprijatelja, brda Kosmač 1 i 2, prilikom čega pogiba: Nikola Džalto, a nekoliko pripadnika je ranjeno i lakše ozlijeđeno. To je prva akcija ZNG-a gdje je zauzet neprijateljski položaj.
Tijekom boravka u Kruševu postrojba je bila izložena svakodnevnom granatiranju i pokušajima pješačkog probijanja naših položaja. U jednom od takvih pokušaja poginuo je Ivan Lendić.
Početkom mjeseca rujna 1991.godine, zbog stezanja obruča oko Kruševa postrojba je po zapovijedi nadređenih povučena sa svojih položaja u mjesto Novigrad, a potom u Imotski.
Nakon kraćeg odmora i nadopune postrojbe novim dragovoljcima, postrojba se vraća u Zadar sa zadaćom spriječavanja proboja neprijatelja na crti Bokanjac-Bili Brig prema Zadru.
Prilikom preuzimanja položaja uspostavljena je aktivna obrana sa zadaćom spriječavanja prodora neprijatelja u Zadar.
05.listopada1991. godine, počeo je opći napad na naše položaje i napad prema Zadru. Nakon višesatne borbe s nadmoćnijim neprijateljem, zahvaljujući nadljudskim naporima i iskazanom hrabrošću naših pripadnika, neprijatelj je spriječen u svojim namjerama, te su mu naneseni veliki materijalni i ljudski gubici.
Prilikom te viteške borbe, petorica naših pripadnika položili su svoje živote na oltar domovine: Matko Buljubašić, Stanislav Matković, Josip Kvesić, Mile Bošnjak, Rajko Lozo, a dvadesetak pripadnika je ranjeno i ozlijeđeno.
Dok je veći dio postrojbe sudjelovao u obrani Zadra, jedan dio postrojbe koji se našao u Šibeniku, zajedno s postrojbama obrane grada Šibenika gdje su se također vodile teške borbe, uspijeva zauzeti vojarne „Zečevo“ i „Kruštica“.
Smirivanjem situacije oko Zadra postrojba se vraća u Imotski, te vrši obuku i nadopunjava se novim dragovoljcima. Nakon kratkog odmora postrojba je upućena na Južno bojište s ciljem oslobođenja mjesta Slano, brda Lisnik i zauzimanja brda Tmor. Akcija nije uspješno izvedena iz nepoznatih razloga. Postrojba je povučena s tog ratišta, te upućena na Drniško ratište: Kljaci, Čavoglave i Pribude.
U tom razdoblju, dosta naših pripadnika je napustilo postrojbu skinuvši se iz ZNG-a ili su prešli u neku drugu postrojbu, a najvjerojatnije nisu mogli izdržati psiho-fizička naprezanja postavljenih zadaća, naročito činjenicu da su im životi svakodnevno ugroženi.
Na Drniškom dijelu ratišta postrojba se zadržala oko dva mjeseca, gdje je preustrojena i nadopunjena novim dragovoljcima.
Početkom siječnja 1992. godine, postrojba je smještena u vojarnu „Dračevac“ iz koje je polovicom mjeseca upućena na Južno bojište sa zapovijednim mjestom u Imotici, gdje je zamijenjena 4. bojna 4. brigade sa zadaćom spriječavanja prodora neprijatelja prema Neumu i Metkoviću. Za vrijeme boravka na ovom prostoru nije bilo značajnijih borbi osim povremenog granatiranja i pucnjave iz pješačkog oružja.
Polovicom veljače 1992. godine, postrojba je upućena na odmor, a kratko nakon toga, krajem drugog mjeseca ponovo je vraćena na prostor Južnog bojišta: Hotanj Hutovski, Gornji i Donji Drijen, te Radetići.
Za vrijeme boravka na ovom dijelu ratišta, pripadnici postrojbe svakodnevno su bili izloženi granatiranju i djelovanju neprijateljskih snajperista, prilikom čega je nekoliko pripadnika ranjeno i lakše ozlijeđeno. Nakon četrdesetodnevnog boravka na ovom prostoru postrojba je upućena u Imotski na odmor. Odmor nije ni počeo, a izdana je zapovijed za povratak na Južno bojište zbog proboja neprijatelja iz pravca Stoca prema Metkoviću i Hutovu. Postrojba stiže u Hutovo i preuzima zadanu crtu obrane, a jedan dio zadanih položaja je zauzeo neprijatelj. Prostor je stavljen ponovo pod našu kontrolu, prilikom čega pogiba pripadnik postrojbe Ivica Slipčević. Svakodnevni pokušaji neprijatelja u osvajanju naših položaja završavali su s neuspjehom popraćenim velikim gubicima u ljudstvu i tehnici. U jednom takvom pokušaju osvajanja naših položaja poginula su dva naša pripadnika: Gojimir Šećer i Boris Perić.
Zbog svakodnevnih gubitaka u ljudstvu i nemogućnosti da osvoje naše položaje, neprijatelj je sve više koristio teško topničko oruđe iz kojeg je nekontrolirano i bjesomučno gađao naše položaje kako na prvoj crti obrane, tako i po našem prostoru.
U jednom takvom granatiranju poginula su tri naša pripadnika: Borislav Bašić, Dražen Jukić i Jure Ljubičić, a dva dana iza toga gine i dozapovijednik bojne Mate Juroš.
U tim granatiranjima ranjen je i ozlijeđen manji broj naših pripadnika.
Neprijatelj je u nekoliko navrata koristio i zrakoplove, ali sa slabim učinkom. Jedan zrakoplov je i oboren od strane pripadnika PZO- voda naše postrojbe.
26.travnja 1992. godine, postrojba odlazi iz Hutova i nakon kraćeg odmora u Imotskom dobiva novu zadaću spriječavanja neprijateljskog prodora iz pravca Stoca prema Metkoviću i Hutovu, ovaj put raspoređena je na borbenu crtu iznad Popovog polja.
Tijekom obrane crte bojišnice iznad Popovog polja, zbog svakodnevnih granatiranja i svakodnevne razmjene vatre iz pješačkog oružja gine još jedan pripadnik postrojbe: Mladen Mijić, a nekoliko pripadnika je teže i lakše ranjeno.
Polovicom svibnja, iste godine, 3. imotska bojna u koordinaciji s drugim postrojbama 4. brigade napada brdo Lisac s ciljem ovladavanja prostora od Hutova do Zavale, te i tu akciju uspješno izvodi i osigurava prostor koji je naveden.
Nakon uspješno izvedene akcije, bojna seli u mjesto Trsteno, koje će biti i njena polazna baza za sve dalje operacije na Južnom bojištu. Prilikom boravka u Trstenu dvojica pripadnika postrojbe: Marijan Šuto- Mrma i Ivica Kujundžić- Srcan smrtno stradavaju u minskom polju na otoku Lopudu, koje je za nas bilo nepoznato.
Nakon kratkog odmora u Trstenu, bojna se vraća na područje Zavale i Orahova Dola s ciljem učvršćenja dostignute linije. U tom prostoru radi aktivnu obranu, a po završetku akcije premješta se u selo Osojnik odakle prelazi u napadna djelovanja s ciljem oslobođenja i deblokade Dubrovnika i Dubrovačkog primorja.
01.srpnja 1992. godine, počinje napadna operacija kojom se želi osvojiti Golubov Kamen – masiv iznad Mokošice , te na taj način spriječiti neprijateljev direktan nadzor nad komunikacijom Mokošica- Dubrovnik i pomaknuti neprijatelja dalje,odakle ne bi imao potpunu kontrolu nad Dubrovnikom.
Nakon višednevnih borbi, bojna uspijeva ovladati Golubovim Kamenom, pri čijem zauzimanju ginu dva pripadnika: Branko Kutleša i Vinko Žužul, a velik broj je teško ranjenih i ozlijeđenih.
Nakon uspješno izvedene akcije, bojna bez ikakvog odmora odlazi u selo Kalađurđeviće i zauzima položaje na rubovima Trebinjske šume. U selu Kutina tih dana pri izmjeni vatre iz pješačkog oružja pogiba: Jozo Kunac, a više pripadnika je teže i lakše ranjeno.
Bojna se silom prilika pretvorila u interventnu postrojbu, te vrijeme provodi u bojnim djelovanjima. Prilikom jedne takve intervencije i pomaganja drugim postrojbama, u selu Osojnik pogiba još jedan pripadnik postrojbe: Mladen Aračić, a nekoliko pripadnika je lakše ozlijeđeno.
Tijekom rujna 1992. godine, bojna odlazi u napad na brdo Čula u Dubrovačkom zaleđu s ciljem proganjanja neprijatelja u njegovom prostoru, ali nažalost nakon uspješno odrađene akcije broje se dva nova mlada života. Tijekom ove akcije poginuli su: Anđelko Kutleša i Joško Novović- Tuta.
Zbog iznimnih psiho-fizičkih napora ljudstva dolazi do zamora i usporavanja u napadnim operacijama i zbog toga bojna dobiva kratak predah na terenu, te priliku da se nadopuni novim dragovoljcima.
Nakon nadopune u ljudstvu i tehnici (koja je i dalje bila nedostatna), bojna ima zadaću osloboditi selo Orah s ciljem napada na brdo Vlašticu, dominantnu točku u Dubrovačkom zaleđu, za izvršenje deblokade Dubrovnika.
U silovitom naletu 3. imotska bojna i ostale postrojbe 4. brigade zauzimaju brdo Vlaštica. Nakon petodnevne bitke ostaju bez još dva legendarna ratnika: Mate Vučka- Čigre i Milana Trutina- Šilje, a desetak pripadnika je teže i lakše ozlijeđeno i ranjeno.
Ovom akcijom i ostvarenom deblokadom Dubrovnika, bojna završava operacije na Južnom bojištu, te se vraća na odmor u Splitsku vojarnu „Dračevac“ u kojoj vrši obuku i ponovnu nadopunu ljudstvom i tehnikom.
3. imotska bojna s novim zapovjednikom nakon obuke i nadopune ljudstvom i tehnikom upućena je ponovno u Zadarsko zaleđe, te počinje s pripremama za napadnu operaciju „Maslenica“ u suradnji s ostalim postrojbama 4. brigade.
U samoj pripremi akcije, odnosno tijekom izviđanja od protupješačke potezne mine ginu: Mate Patrlj i Ivan Šabić, a desetak pripadnika je teško ranjeno, a akcija se odgađa za deset dana.
U koordinaciji s ostalim postrojbama 20.siječnja 1993.godine, počinje operacija „Maslenica“ gdje je neprijatelj zbog velikih gubitaka u ljudstvu i tehnici, prisiljen na povlačenje iz Masleničkog ždrila i okolnog prostora. Nažalost, kod osvajanja sela Paljuv gine: Mario Glavota, a nekoliko pripadnika je teže ranjeno. Završetkom operacije donesen je dugo očekivani mir u prostor Zadra i zadarskog zaleđa, a 3. imotska bojna odlazi na odmor u Split u vojarnu „Dračevac“, gdje je preustrojena i tada gubi svoj naziv „3. imotska bojna“ s čim završava njen ratni put pod ovim legendarnim imenom, a spaja se s 1. bojnom.
Dotadašnji pripadnici 3. imotske bojne nastavili su krčiti slobodu u mrzloj Dinari i Staretini, Kninu, Vitorogu i Šipovu sve do Manjače, na čijem putu pogiba zapovjednik tenkovske satnije Nevenko Petric.
Tijekom ratnog puta 3. imotske bojne poginulo je 28 pripadnika postrojbe, a 3 pripadnika poginula su služeći u drugim postrojbama: Stipe Krnić, Branko Tokić i Mate Glavaš.
Tijekom rata 3 naša pripadnika umrla su spletom nesretnih okolnosti: Tomislav Ujević, Ljubomir Erceg i Mario Gudelj- Čeza.
Tijekom Domovinskog rata i ratnih operacija uz poginule pripadnike postrojbe, lakše i teže je ranjeno oko 170 pripadnika 3. imotske bojne, a velik dio zadobio je teže tjelesne ozljede.
Put 3. imotske bojne bio je maestralan, ali krvavog zapisa:
,,Imotski Sokolovi veličinom smisla svojeg trajanja i bjelinom duša rođenih za let, uzdignutih u beskraj svemira, dohvatiše svoj rezon, a nama u okuženoj svakodnevnici ostaviše tek opomenu naše malice u hodu ispod zvijezda.“
Imoćani u Domovinskom ratu
U samom početku stvaranja Hrvatskih, redarstvenih i obrambenih snaga u sustavu MUP-a 1990. godine našao se i dostatan broj Imoćana koji su većinom popunjavali specijalne postrojbe MUP-a.Sudjelovali su u redarstvenim operacijama MUP-a, među kojima je redarstvena akcija u Pakracu i najznačajnija akcija oslobođenja Plitvica u kojoj je prva žrtva Domovinskog rata bio Imoćanin Josip Jović.
Ustrojem Zbora Narodne Garde, polovicom 1991. godine većina Imoćana iz postrojbi MUP-a prelazi u ZNG.
Tako se na području Imotskog 01.lipnja 1991. godine osniva 3. imotska bojna u sastavu 4. brigade ZNG-a, koja je nadopunjena dragovoljcima iz Imotske krajine, susjedne BiH, te onima koji su pristigli iz redova MUP-a. Veliki broj Imoćana nalazio se u drugim postrojbama ZNG-a.
Na području Imotskog 29.srpnja 1991. godine osnovana je pričuvna 115. brigada HV-a.
Kroz 115. brigadu HV-a prošlo je više od 4 tisuće pripadnika koji su svoj ratni put s tom postrojbom ostvarili na prostoru južnog bojišta od travnja 1992. godine do 1996. godine kad je postrojba i rasformirana.
Djelatnici MUP-a PP Imotski sudjelovali su u obrambenim operacijama diljem Dalmacije zajedno s postrojbama ZNG-a
Tijekom Domovinskog rata na ratištima širom Hrvatske svoje živote na oltar domovine položilo je više od dvije stotine Imoćana i onih koji su porijeklom Imoćani.
Neka im je vječna slava i hvala!
ODLIČJA PRIPADNICIMA 3. IMOTSKE BOJNE 4. GBR HV
Na temelju članka 98. Ustava Republike Hrvatske i članka 2. stavka 1. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 20/95), a na prijedlog ministra obrane i Državnog povjereništva za vojna odličja, donosim
ODLUKU
kojom se odlikuju REDOM KNEZA DOMAGOJA S OGRLICOM
za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu
1. IVAN BUDALIĆ, p.JOSIP
2. MIRKO ČONDIĆ, JOSIP
3. IVICA DRAGOVIĆ, MARKO
4. MILAN KLARIĆ, STlPE
5. BORIS KLAPIRIĆ, IVAN
6. IVICA KUKAVICA, MATE
7. BRANKO LUBINA, DRAGUTIN
8. DAMIR MARGETA, ANĐELKO
9. MARIO REBIĆ, NEDILJKO
10. ZDENKO ŠANIĆ, IVAN
11. IVAN ŠĆURLA, MATE
12. MILAN ZNAOR, MATE
Na temelju članka 98. Ustava Republike Hrvatske i članka 2. stavka 1. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 20/95), a na prijedlog ministra obrane i Državnog povjereništva za vojna odličja, donosim
ODLUKU
kojom se odlikuju REDOM NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI
za junački čin u ratu
1. BORO ARAČIĆ, ANTE
2. JOŠKO BABIĆ, IVAN
3. MARKO GORETA, ŠTIPAN
4. DRAGAN GRBEŠIĆ, GOJKO
5. ANTE JOVIĆ, MIJO
6. MICHEL JUKIĆ, JOSIP
7. MIRKO KLARIĆ, IVAN
8. BRANKA LAPENDA, BRANIMIR
9. PERICA LONČAR, ANTE
10. MARKO LUBINA, PETAR
11. RATKO LJUBIČIĆ, PETAR
12. DRAGO MANDARIĆ, PETAR
13. STOJAN MUSA, STIPE
14. SREĆKO NIKIĆ, VINCEL
15. NEDILJKO PERKUŠIĆ, IVAN
16. MARCEL RUDEŽ, IVAN
17. DUBRAVKO ŠUMANOVIĆ, VID
18. IVICA TOLIĆ, MATE
19. VEDRAN UJEVIĆ, AUGUSTIN
20. SLAVEN ZDILAR, DINKO
Na temelju članka 98. Ustava Republike Hrvatske i članka 2. stavka 1. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 20/95), a na prijedlog ministra obrane i Državnog povjereništva za vojna odličja, donosim
ODLUKU
kojom se odlikuju REDOM HRVATSKOG TROLISTA
za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu
1. BORO AJDUK, NEDILJKO
2. IVAN BUDALIĆ, p.JOSIP
3. IVICA BUŠIĆ, VICE
4. MARIJAN ĆELIĆ, ANTE
5. VEDRAN ĆERLUKA, ANTE
6. IVICA DRAGOVIĆ, MARKO
7. IVICA ERCEG, MATE
8. PETAR GLAVOTA, PETROV
9. MARKO GUDELJ, MIRKO
10. ZDENKO IVKOŠIĆ, PETAR
11. ANTE JOVIĆ, MIJO
12. IVAN KOLOVRAT, PETAR
13. NERIO KUKULJ, MARIJAN
14. RANKO LOZO, MATE
15. BRANKO LUBINA, DRAGUTIN
16. ANTE MILAS, ANTE
17. ŽELJKO MANDARIĆ, PETAR
18. MATE MEDVIDOVIĆ, ANTE
19. MARKO PERKUŠIĆ, MARKO
20. NEDILJKO PERKUŠIĆ, IVAN
21. ŽELJKO PULJIĆ, IVAN
22. GORAN RIMAC, MILAN
23. ZDENKO ŠANIĆ
24. IVICA ŠUTO, MIJO
25. MARIO TOMASOVIĆ, MARIJAN
26. IVAN TOMIĆ, BRANKO
27. IVANKA UDOVIČIĆ, JOZO
28. DRAGAN VRKIĆ, ŠIMUN
29. ZVONKO VRKIĆ, MARIJAN
30. NEDILJKO ZNAOR, MATE
Na temelju članka 98. Ustava Republike Hrvatske i članka 2. stavka 1. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 20/95), a na prijedlog ministra obrane i Državnog povjereništva za vojna odličja, donosim
ODLUKU
kojom se odlikuju REDOM HRVATSKOG PLETERA
za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana
1. DAMIR BAGO, BRANKO
2. IVAN BILOŠ, JOSIP
3. BRANIMIR BLAŽIĆ, NEDILJKO
4. ZDRAVKO BRADVICA, DRAGO
5. DUŠAN BRODARIĆ, TEREZA
6. TOMISLAV BODROŽIĆ, MARIJANA
7. PETAR BREČIĆ, VINKO
8. JAKIŠA BUBALO, MATE
9. ANTE BUŠIĆ, ZDRAVKO
10. ANTE BUDIMIR, MARIJAN
11. ZLATKO CAREVIĆ, FRANE
12. TOMISLAV ČALJKUŠIĆ, ANTE
13. MATE ĆURČIJA, NIKO
14. DOMIOUE ĆAPIN, ANTE
15. MIJO ĆORIĆ, MARKO
16. JOZO ĐUZEL, FILIP
17. ŽIVKO ĐUZEL, FILIP
18. ZDRAVKO GALIĆ, BOŽE
19. IVAN GUDELJ, MILAN
20. MARKO JERKOVIĆ, IVAN
21. ANTE JOVIĆ, MIJO
22. DRAGAN JURČEVIĆ, JURE
23. IVAN KAROGLAN, MIRKO
24. TONIS KAROGLAN, TOMISLAV
25. NILVESKA KEGALJ, JEROLIM
26. ŽIVKO KILIĆ, MILAN
27. IVAN KOLOVRAT, PETAR
28. MILE KUKULJ, IVAN
29. JURE KUNDID, MATE
30. BORISLAV LAPENDA, ANTE
31. DRAŽEN LEŠINA, MIRKO
32. ZLATKO LONČAR, JURE
33. JOSIP LOZINA, IVAN
34. NEDILJKO LOZINA, IVAN
35. ANTE LUETIĆ, VICE
36. RATKO LJUBIČIĆ, PETAR
37. STIPE MEDVIDOVIĆ, MARIJAN
38. ŠIME MEDVIDOVIĆ, IVAN
39. JUER MILAS, ANTE
40. MATE MRKONJIĆ, MARKO
41. DALIBOR MRŠIĆ, STIPE
42. MIHAD MUMIĆ, IBRAHIM
43. DRAGAN MUŠURA, MIJO
44. DRAGAN PAJOVIĆ, MLADIN
45. STIPE PERIĆ, ANTE
46. LUKA PETRIČEVIĆ, MIJO
47. DARKO RADALJ, VLADE
48. TIHOMIR RADALJ, JOKO
49. MARIO REBIĆ, STIPE
50. JAKOV REPUŠIĆ, PETAR
51. SREĆKO REPUŠIĆ, MIJO
52. ANTE REZO, TOMO
53. ZDENKO ŠANIĆ
54. MARIO ŠĆURLA, IVAN
55. MATEO ŠERER, MILJENKO
56. TIHOMIR TOMASOVIĆ, JOZO
57. ANTE TOPIĆ, PETAR
58. LUKA UJEVIĆ, ILIJA
59. ALFRED VIDOVIĆ, SREĆKO
60. STIPE VRKIĆ, MILE
61. ŠIME VRKIĆ, BOŽE
62. BOŽO VUČAK, IVAN
63. MIRKO VUJEVIĆ, ANTE
64. MARIJAN ZDILAR, JOSIP
65. TOMISLAV ZDILAR, LUKA
66. MILAN ŽARKOVIĆ, ANTE
67. DOMAGOJ ŽUŽUL, TOMISLAV
PREDSJEDNIK REPUBLIKE I VRHOVNI ZAPOVJEDNIK ORUŽANIH SNAGA HRVATSKE
Vrhovnik
dr. Franjo Tuđman