Jučer smo u Dobranjama, malom mjestu u zapadnom dijelu Imotske krajine nazočili na svetoj misi zadušnici koja se održava na uskrsni ponedjeljak povodom strasnog zločina koji su napravili partizani nad zarobljenim domobranima. Zločin koji se dogodio u svibnju 1944.godine na tom području, mnogi su pokušali zataškati da se ne otkrije istina ,a istina je da su partizani zarobljene domobrane, ukupno njih 138 jednostavno ubili i bacili u Markovića jamu.
U ozračju Uskrsne radosti zbog Isusove i naše pobjede nad grijehom ,đavlom i smrću, mi danas na ovom mjestu ne slavimo smrt, mi slavimo pobjedu Života nad smrću i istine nad laži koja je postala i naš put u radost Očeva zagrljaja. Ponižavajucu smrt onih za čije smo duše prikazali ovu Misnu žrtvu, opominju nas da neprestano upiremo svoj pogled u Početnika i Dovršitelja naše vjere, Isusa Krista , kako bi se uklonili i odmakli od svake sjenke zla. Njihova bol, muka, trpljenje i sramotna smrt nad ponorom i u ponoru Markovića jame, samo je jedna u nizu križnih postaja naše krvave kalvarijske stvarnosti. Ovo je samo jedno svjedočanstvo u nizu strahota ljudske zloće i izopačenosti kojih je na pretek među našim narodom. Partizanski zločin nagrađen je odlikovanjima i promaknućima, zločinci se okitiše odličjima, nagrađeni su položajima, postadoše zaslužni i ugledni članovi društva, a još više postaviše ih kao primjere :porod od Tmine i danas kleči pred rukama bezakonika! Njihov grob na Podima više od pola stoljeća ostade bez natpisa, bez časti,bez spomena,sve zemljom i kamenjem pokriveno i šutnjom, prisilnom i strašnom šutnjom oko koje su se plele mreže laži i nečistih savjesti, ali i ovdje je trijumfirala i pobjedu slavila providnost Božja! Riječi su Don Augustina Radovića.